“Zato če se ovaj kritičar u ostatku teksta posvetiti izdvajanju radova koji prednjače svojom nezadrživom autentičnošču, pa i što se tiče utelovljenja osobitosti ženskog životnog iskustva…. Drugi je rad ‘Starša 2002.-2010.’ (‘Roditelji 2003. – 2010.’ iz 2017.) MARIJE MOJCE PUNGERčAR, instalacija od rasvjetnih tjelešaca, kuhinjskih stolnjačiča I fotografija formatom nalik obiteljskim albumčičima, koji predstavljaju autoričine roditelje tijekom poslednjih sedam godina zajedničkog života, uvjek za stolom pri zajedničkom obroku, čitanju novina ili jednostavno u razgovoru i druženju. Na zadnjoj fotografiju u nizu majka sjedi sama u crnini. Način na koji je umjetnica zašla u suštinu takve primordijalne teme zavrječuje samostalni tekst, jer pun pogodak u samu bit stvari nije izveden samo fotografijama, ni ostalim elementima instalacije, nego upravo spojem likova najdražih staraca, ready made stolnjačiča što su ih svakodnjevno koristili te osvetljenja kakvo istodobno ugača dojam uzvišenosti antičkog friza i banalnosti dugotrajnog postojanja, dajuči cjelom radu izvorni baladni ton bez ijedne upotrijebljene rječi.”

Iz članka “Umjetnost bez šečera”, Novosti, Tjednik za racionalnu manjinu, 22. april 2022